Др Наташа Димитријевић: Усуди се, прича

Loading

DR NATAŠA DIMITRIJEVIĆ, POZNATA I IZUZETNO TALENTOVANA LESKOVAČKA SPISATELJICA

Usuditi se. – Otkucala je poslednje redove poslovnog dopisa. Jagodice prstiju su joj pomalo bridele od neznatne doze neuobičajenog osećaja. Uzbuđenja. Ruke si joj bile tople, i kada ih je sklonila sa male tastature, smestivši ih ugodno u svoje krilo, kursor na ekranu još je blinkao. Po prvi put, nije lupkala prstima od nervoze. Samo je sedela ispravljene kičme u ogromnoj kancelarijskoj stolici  prepustajući se datom momentu. Tišini. Već svi zaposleni odavno su otišli kući. Bila je sama u ogromnog kocki od zgrade.

Kursor na ekranu je i dalje poigravao, hvatajući lagani, gotovo bešumni ritam džez muzike. One koju na poslu niko sem nje nije voleo. Muzika sa kojom je bila u tajnoj, samo njoj poznatoj mističnoj vezi. Iz nje je uzimala energiju.

Zatim je, kao da je shvatila odjednom da se nekud žuri, brzim pokretom kliknula print i odštampala papir. Papir na kome piše ‘’Zahtev za raskidanje radnog odnosa…’’. Potpisala je belu hartiju sa ištampanim crnim slovima. Ustala i ostavila za sobom prostor koji će ionako neko vrlo brzo popuniti. I biće presrećan onako kako ona nikad nije mogla biti. Sreća je ovde čekala svog novog vlasnika.

Ugasila je za sobom utešne note džeza i poželela, da je ova muzika poslednji put ovde, isprati. Onako filmski. Uz pojačani intezitet emocija u ovakvom sudbonosnom, hrabrom trenutku. Da se čuje, da se zna, da u njoj još ima hrabrosti i prkosa. Ratobornosti o kojoj će uporno i dosadno prepričavati svojim unucima. Hrabrosti za primer. Raspredaće unedogled kako je čovek živ sve dok se odvažuje da zgrabi sudbinu za revere i da je snažno, bahato protrese. Bar jednom u životu!

Muzika se prekinula zajedno sa ugašenim kompjuterem. Odzvanjali su joj jaki i odlučni koraci hodnikom. Odgurnula je svojom nežnom rukom masivna vrata i za čas se našla ispred ogromne kocke od zgrade. A onda, baš kao na filmu, rasplele su se note prolećnog vetra sa prelepih, bogato ozelenelih krošnji drveta. Miris cveća i života zapljusnuo joj je lice. Proleće joj je bilo saveznik. Svakim korakom pred sobom, možda po prvi put, primećivala je radost života koji je okružuje. Sve ono što je propuštala dok je preokupirana brigama, hodala pognute glave. Jeste. Nju je upravo sada život zvao. Da krene pravo njemu u susret. I ona je upravo to radila. Grabeći korake napred dok su joj žmarci poput sitnih iglica prožimali celo telo. Osetila je buđenje.

Tako je zamišljala svoj život dok se umorna od ljudi i posla vraćala kući. Možda će jednom skupiti hrabrost i usuditi se da ostavi ovu kocku za sobom. Baš ovako, teatralno, na svoj način. Jer ‘’usuditi se, to je cena napretka!’’

dr Nataša Dimitrijević

Recommended For You

About the Author: Medija centar 016

Ostavite odgovor

Discover more from Medija centar 016

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading