Književno veče u Biblioteci grada Beograda. Učesnici u programu pisci: Žaklina Marković Mitić, član Udruženja srpskih pisaca Švajcarske, Milisav Đurić, član Udruženja srpskih pisaca Švajcarske i Aleksandra Vojinović koja je učestvovali kao gost u Zaveštanju.
Program je vodila pesnikinja Jelena Sarić Cvetković koja je pisala recenziju za zbirku poezije Žakline Marković Mitić. Ona je ujedno i osnivač udruženja Mladi umetnici kulture. Pred, do poslednjeg mesta ispunjenom Rimskom dvoranom, poeziju i prozu, čitali su: Žaklina Marković Mitić još jedna sjajni pisac moderne književnosti čiji stil pleni ženstvenošću. Njen roman sagledavamo iz ugla romantične heroine koja pokušava da nađe svoje mesto u svetu. Njenim pitkim stilom živo su dočarane nedaće glavne junakinje. Pravo je osveženje pronaći u modernoj književnosti žene pisce kao što je Žaklina koje svojim knjigama daju notu lirskih osećanja i čija proza pleni nežnošću i romantikom. Prvo što vas obuzme dok čitate Žaklininu poeziju je tiha čežnja za boemskim danima koje niste doživeli, ali ste ih upoznali kroz dela naših najpoznatijih liričara.
Žaklina svojom rimom pruža nepretenciozan užitak u poeziji bez slobodnog stiha, koja nas vraća u vreme kada se pesma po rimi raspoznavala. Njena unikatnost je u iskrenosti, jednostavnom, ali spretnom zamajcu kojim pogodi pravo u metu − tamo odakle izviru iskonske emocije, pitanja i odgovori koji se kriju u svakoj ženi. Милисава Ђурића, u čijoj poeziji i prozi, ljubav je u sitnicama i u detaljima. U komadićima od kojih, kao kaleidoskopom, stalno sastavlja o novi lik. Čekamo svetlost posle nadanja u noći da igra opet započne. Veličina majke, porodice- čuvara prošlosti i zaloga za budućnost- mera je sadašnji e i poezije u nekom čudnom vremenu nad kojim se “ oblak crni nad nebom svio“. Đurić se predstavlja i pričom i pesmom, duhovitim i mitskih istovremeno. U poeziji on zadržava sadašnje trenutke koji izgaraju u čoveku i prate ga u savremenom dobu. Briga za porodicu, nemir ljubavi i strasti modernog doba, ono što tinja u duši čoveka kao prizor iz života, kao nežna nostalgija za rodnom gradom, za domovinom. Aleksandra Vojinovi, pisac priča sa dalekih putovanja. Putopisne proze kojom skicira sećanja i tragove koji ostavljaju ljudski pogledi, Traži po sopstvenoj mapi sveta, ono što je najlepše u ljudima Objavljena dva izdanja knjige: „Sećanja na Alžir“ sa kojom je na konkursu bibilioteke grada Beograda o sponama među kulturama, osvojila drugo mesto. To je prva knjiga o dubokoj vezi Alžira, u kom provela „najlepše godine pod suncem Afrike“ i ljudi sa naših prostora, sa akcentom na ulogu žene. I knjigu koja je nastavak tog traganja „ Put povratka“ unutar koje je mnogo priča, kao bezbroj odraza u ogledalu. To su kadrovi iz sećanja, sačuvane kao, najveće dragocenosti. To je knjiga povratka i vraćanja u sopstvene beskrajne krugove.
