Vratila se sa letovanja pa mi pričala ‘kako je divno bilo’ . Nas četiri dogovorimo šta ćemo i kako ćemo i nikada nije bilo problema
???
A vidim da se ženski svet sve više tako organizuje – par njih uplati neko putovanje, kofere u ruke pa izvolte u provod.
A ja!
Šta ću i kako ću pojima nemam!
Celog života sam se držžila više sa dečacima. Što reče Jura – mi te nismo gledali ko devojče, ti si bio naš drug! Tako je i bilo!
Kasnije, Debeli, njegovo društvo za pod ajat uz astal, njegovih hiljadu članova za putovanja… uglavnom muški. Dešavalo se da sam mnogo puta u autobusu samo ja bila žensko (?), ali to nije bio problem. Zašto?
Muškarci su mnogo laki za održavanje, putovanje, za organizaciju
Pakuju se za 5 minuta, nije im bitno šta su obukli, važno da nisu goli i da im nije hladno. A ako im je toplo, skinu majicu i reše problem. Kada se dodje u hotel… smeste se u sobe u kojima su krevet, jastuk, kupatilo – odlično! Niti zanovetaju zbog posteljine, peškira, fena, sapuna… samo da soba ima terasu, sto i stolice da oni mogu tu da postave iće i piće i da se zafrkavaju do iznemoglosti…
A kada se podje na plažu … obuku se kupaće gaće, peškirće preko ramena i on je spreman. I ne interesuje ga da li ima ležaljki, asura, peškira… ma jok! Direkt sa peska utrčavaju u more, plivaju dok ne pozelene i onda izadju, protresu se i pravac kafana.
Izlazak na večeru, ako je svečaniji, podrazumeva da su učinili napor da se obrijaju i očešljaju… ostalo i nije bitno.
I tako dalje… ali sve opušteno i bez uzbudjivanja.
Tome ‘opušteno’ je Debeli predvodio!
I ja sam navikla na taj način ‘razmišljanja’.
I šta sada?
Kada znam… šta znam
Pa znam
Šta žene žele!