Radivoje Rade Prikić, Vlasotinčanin, đak ovdašnje Gimnazije i beogradski student, nekadašnji sudija Opštinskog suda, sada advokat, poseduje bogatu i sistematizovanu građu o vlasotinačkoj prošlosti u sedam svezaka.
– Moj otac Borivoje, koji je bio sudija u Kraljevini Jugoslavije i „neka bude pomenuto ne bez razloga“ govorio tri svetska jezika, započeo je kao srednjoškolac, a potom i kao student Pravnog fakulteta u Beogradu da se bavi istorijom juga Srbije, posebno Vlasotinca. Srećom, zavoleo sam i ja taj mukotrpni posao i, evo, sačinio sam čak sedam svezaka istorije Vlasotinca, kae Radivoje Prikić.
Prikić ističe da se teško može da objasniti nehaj prema prošlosti Vlasotinca, koje se prvi put pominje 1516. godine u turskim popisima i to pod nazivom Vlasotinac.
Često su, naročito pre nekoliko godina, ime ovoga kraj moglo da pročita u brojnim novinskim prilozuma, ali i u uozbljini studijama kao Vlasitinci i iz toga izvodi lokativski oblik Vlasotincima, što je velika, užasna greška. Na tu manjkavost je svojevremeno ukazao naš najpoznatiji filolog Aleksandar Belić, konstatuje Prikić.
Prvo naselje Vlasotinca niklo na prostoru današnje Kamenice, jednog od predgrađa grada i to u 15. i 16. veku. U to vreme u gradu je bilo Turaka, ali nikada nije sagrađena nijedna džamija.
Prema detaljnom istraživanju oko 2.500 vlasotinačkih porodica, Prikić je došao do zaključka da su se mnogi doselili iz Crne Gore, Grčke, Šumadije, sa Kosova i Metohije i drugih krajeva nekadašnje ,,velike Jugoslavije’’.
Tu prebogatu vlasotinačku prošlost delimično su istraživali pojedini istoričari i putopisci, ali do današnjih dana nije data celovita, naučno utemeljena istorijska studija ovoga kraj.
– Mnogi Vlasotinčani su se početkom 20. veka, posebno između dva svetska rata, školovali u inostranstvu, najčešće Beču, Parizu i Švajcarskoj. Iz tih krajeva su donosili nove, lepe manire. Posedovali su za ono vreme ogromno znanje iz brojnih oblasti – farmacije, medicine, građevine, elektronike, trgovine, tekstila, šumarstva i drugih grana. Neki od tih znamenitih Vlasotinčana su posle studija radili u rodnom kraju. Voleli su Vlasotince i ono ih je prihvaitlo ,,širokih ruku’’, a drugi su se zapošljavali u najznačajnijim ustanovama u glavnom gradu i na Beogradskom univerzitetu , zaključuje Radivoje Prikić, strastveni istraživač vlasotinačke prošlosti.
Kao retko ko, Prikić poseduje važne fotografije iz istorije Vlasotinca. Deo tog ogoromnog materijala sakupio je i brižljivo čuvao njegov pokojni otac Borivoje, a kasnije je tu kolekciju upotpunio ovaj poznati vlasotinački advokat.
– Trudio sam se da ovekovečim meni drage ljude. Neke fotografije, ali i već pomenute slike, koje su moja rukotvorina, bile su dostupne javnosti. Uskoro ću prirediti novu, celovitu izložbu, koja bi trebalo, nadam se, da predstavi prošlost Vlaasotinca u novom, manje poznatom svetlu. To ovaj kraj i njegovi ljudi sigurno zaslužuju. Očekujem – neka to bude na kraju zapisano – da će makar deo ogromne, originalne građe iz moje arhive, biti dostupna svima kojima je stalo da se otrgne od zaborava ta nepregledna panorama vlasotinačke pitomine – precizira Radivoje Prikić.
