![]()
Teško je biti ljubazan i fin prema arogantnima, umišljenim glupanima, tvrdoglavima. Posebno je teško to biti prema onima koji imaju prejak ego, koji nije srazmeran njihovom imtelektu ili duhovnoj širini. Nije to nužno biti, i u situacijama kada dodjete do saznanja da im trebate reći gde greše, imate pravo i na mali pedagoški bezobrazluk koji će im pomoći da shvate svoje greške. Višak ljubaznosti – i intelektualne i duhovne profinjenosti čiji je krajnji smisao apsolutno podcenjivanje nepristojnog sugovornika – trebate koristiti za vrlo retke slučajeve, inače može biti štetan i najčešće krivo protumačen. Ali zato sa ostalima, normalnim ljudima, bremenotim istim normalnim nedostacima od kojih ni mi sami nismo izuzeti, treba biti ljubazan?

Ljubaznost rešava male poteškoće i nesporazume i dobra je osnova za medjusobno razumevanje. Ljubaznost stvara poseban pejzaž u odnosima s drugima i dobra je čak za vaše zdravlje, nema nerviranja. Ne košta ništa, ili vrlo malo, a ako postane mentalna navika i konstanta ponašanja stvara, ne uvek, ali često, uzajamnost i medjusobno razumevanje. Na ovaj način se mogu izreći i nemilosrdne osude prema drugima, ali sada o tome nije reč.
Nove generacije nisu baš ljubazne jer ih niko takvima nije učio, naprotiv, umeju biti čak i nasilne i nevaspitani. Ali i ovo je sasvim nova tema.
Držite se one Volterove da saslušate sagovornika bez obzira što se uopšte ne slažete sa njim. To je tajna uspešne komunikacije i tolerancije koja nam je tako neophodna u ovom podeljenom društvu, gde najveća bahatost, netrpeljivost i jezik uvreda i mržnje dolazi od ljudi sa vlasti.
P.S. Ovo nisam napisao u jednom dahu, dodavao i ispravljao, te ga opet pročitajte, možda vam se i ne dopadne, slobodno izbršite lajk, neću vam zameriti….
A vi, stvarno, kako ste danas!?

