Kostadin Cvetković Ersenovče, pisac iz Leskovca (1939) objavio je knjigu pesama i poema „Zrno poezije tuge, ljubavi i nade“ (Print-Up doo, Leskovac, 2023). Zapisao je: „Knjiga posvećena sinu Goranu i supruzi Biljani, koji više nisu među nama. U duši mojoj njihovo ime uvek stoji.“
%
Kosadin Cvetković rođen je u Leskovcu 1939. godine, inženjer je građevinarstva i član Udruženja pisaca Srbije i KK „Glubočica“. Živeo je i živi u istoj ulici i zgradi od rođenja i nije menjao mesto boravka.
%
Zbirka ima sledeća poglavlja: „Pesme tuge“, „Ljubav i nada“, „Poeme“, „Iz svakodnevnog života.“
Dizajn korica samog autora, kompjuterska obraća Nataša Conić, njegova ćerka, dok je dužnost urednika i lektora obavila Nina Đorđević, profesorica.
Cvetković je autor sledećih knjiga posvećeni deci: „Biseri zvezda“, „Neraskidive veze“, „Svet mladosti“, „Cveće Cveću“, „Životne vrteške“, Monografije: „Leskovac i rodoslov Dimče Erenovskog“, „Pet decenija Književnog kluba Glubočica“. Zajednička zbirka pesama: „Glubočica između obala“, lektor romana „Ratne staze“. Dela pripremljena za štampu: „U vrtlogu – romansirana biografija (na leskovčkom dijalekt), pripovetke: „Misli mislilaca misliocima“.
%
U prvom poglavlju knjige „Zrno poezije, tuge, ljubavi i nade“, pod naslovom „Pesme tuge“, na samom početku, objavljena je pesma posvećna sinu pod naslovom „Do viđenja, sine!“:
Objaviljemo je u celini.
DO VIĐENJA, SINE!
Ponedeljak je. Kompjuter zvoni,
Moj sin radosno govori:
„Dobro sam, tata, dobro sam mama!
Dolazim sledećeg dana.“
„Vidimo se“ – odgovorih.
Utorak je. Prvi sat noću.
Telefon zvoni.
„Ko je? – upitah.
„Vaš sin napustio je svet!“ – kaže snaja.
Znoj. Znoj me obliva. Pade mrak.
Grom iz vedra neba. Tišina.
Smrt. U sanduku Sin.
Otišao je bez pozdrava.
Napolju odvratan mrak.
Vetar fijuče, daje znak,
Na tmurnom nebu snova,
Treperi zvezda nova.
„To je moj sin!“ – pomislih.
„Kako si, tata? – čuh njegov glas.
„Sine, nisi više sam,
Mama ti je došla,
Dolazim i ja,
Do skorog viđenja.“
Kostadin Cvetković – Ersenovče
jul 2022.